Dan 13.

 

Čisto veselje je posljedica čiste vizije

 

  „Jedna od stvari kojima se ljudi bave zadnje vrime je upravljanje stresom.. upraviti nekim korisnim stvarima je i logično, ali upravljati stresom je smišno jer, šta će ti stres.. iz nekih razloga smo zaključili da je stres neizbješan dio ljudske svakodnevice.. sve je stresno, ako nemaš posao stres, ako imaš posao stres, ako nisi u braku, stres, ako si u braku, stres, ako nemaš dice, stres, ako imaš dicu, stres.. ko što znamo, situacija koju neko prođe bez problema za nekoga je vrlo stresna tako da, nije stresna situacija.. stres je posljedica toga što čovik ne poznaje sposobnosti vlastitog tijela, stres je posljedica toga što čovik u 15-20 godina školovanja nauči gomile raznih podataka, a ne nauči ništa o tome kako upravljati vlastitim mislima i emocijama.. stres je posljedica naše identifikacije sa tijelom i umom i doživljaja životnog procesa kroz viziju „ja sam ja a sve ostalo je nešto drugo“.. ta vizija stavlja čovika u igru „ja protiv Svemira“, a ta igra mora bit i naporna i vrlo stresna i stvorenje mora bit budalasto da bi se uopće uputilo u takvu avanturu.. tijelo je akumulacija pojedene hrane, um je akumulacija kroz fizička čula prikupljenih podataka, al čovik nije akumulacija, čovik je život.. da bi čovik naučio šta je a šta nije, vrlo je važno da svo znanje i definicije prikupljene fizičkim sredstvima ostavi sa strane.. „ja ne znam“ je pozicija koja otvara mogućnosti saznavanja.. „ja znam“ je uvik ograničeno, a „ja ne znam“ je neograničeno sa beskonačnim mogućnostima razvoja..

 

  Svako stvorenje je darovano svime šta mu je potrebno za opstanak.. da je čoviku opstanak jedini cilj, ovih pet čula bi nam bilo sasvim dovoljno, ali razlika između čovika i životinje je to što nama goli opstanak nije dovoljan za sritan i zadovoljan život.. životinji je jedini problem hrana, ako je stomak pun, problema nema.. i čoviku je hrana problem ako je stomak prazan, ali ako je stomak pun, čovik ima sto problema.. da smo ograničeni ko životinje ne bi imali nikakvih problema sa životom, ali zato jer smo slobodni u svakom trenutku biti kako god nas volja, to nam pravi velike probleme.. ako neko pati zbog ograničenja to je i razumljivo, ali patiti zbog slobode je tragedija.. ljudski život nije tragedija jer se desilo ovo ili ono, ljudski život je tragedija jer se sve stalno dešava a čoviku to stalno bježi.. mi ne osjećamo vodu koju pijemo, ne osjećamo zrak koji dišemo, ne uživamo biti živi.. najvažnija stvar u životu je biti živ, to je uvik važnije od bilo čega šta se desilo ili nije desilo, ali čovik nije svjestan svoje živosti jer je prezauzet virtualnom realnošću svoga uma i stalno štiteći tu mentalno-emotivnu konstrukciju svoga sebe, ne usuđuje se pokušati živjeti.. život koji čovjek jest, ne poznaje granice i po prirodi stvari teži postojanju bez ograničenja.. čovik ima stalnu težnju da bude nešto više, pa kako i to čitamo kroz materijal, za nekoga to znači više para, ili više znanja ili više hrane.. kao i naš um, mislimo da smo više ako više nakupimo.. ako ti i nakupiš više ti nisi više, ti si to šta jesi, a svakako ćeš sve to šta si skupio na kraju tjelesne priče vratiti tamo odakle je i uzeto.. ako zaista hoćemo više od života, valja nam postati viši život, identificirati se, ujediniti sa izvorom života vlastitog tijela, i onda  taj izvor potvrđivati i sretati svuda oko nas.. života na sve strane ima kolko oćeš, život je po prirodi stvari, obilje..

 

   Nije potreban napor da bi bio živ, prirodni poredak stvari je takav da sve teži biti živo.. to šta nije živo teži postati život, jer da nije tako ništa se u Svemiru ne bi dešavalo.. sve teži da bi postalo život, da bi postalo vrhunac života, sve šta je život teži da postane viši život.. možemo to zvat evolucija ili konstelacija ili kako god oćemo ali to je život uvik i svugdi, stalna težnja.. mi živimo ko da nismo život, misleći da smo ovo ili ono, ali to je samozavaravanje na koje imamo pravo sve do smrti.. ako živeći čovik i ne more potvrdit da je život, trenutak smrti potvrdi da je bio život.. staloženost, mir, veselje, to nisu dostignuća, to su posljedice, to je osnova.. život je i staložen i miran, pun veselja i obiluje energijom.. kad čovik upozna svoju vlastitu staloženost, svoj mir i svoje veselje, kada nauči stalnodešavajuće procese svog sistema održavati i usklađivati u odnosu na to, to donosi olakšanje cilom sistemu.. i medicina je potvrdila da svi tjelesni sistemi rade na optimalnom nivou kad je čovik radostan, cili sistem radi bez trenja.. tek kad sistem djeluje bez trenja moguće je osjetiti obilje života kojim buja svaka stanica ljudskog tila.. bujnost tijela, bujnost uma i obilje energije vodi u blagostanje života.. veličanstvene mogućnosti ljudskog života i dalje su zanemarene jer ne obraćamo pažnju na osnove života nas samih, nego stalno nanovo popravljamo svit.. uzalud pokušavamo povećati aktivnost mašine a da samu mašinu ne samo da ne unapređujemo, niti ne poznajemo.. ako budemo pravili staložene i ljubeće ljude svit će biti super, to je jedini način da se ovde išta popravi.. svit je skroz u redu, čeka se čovik, cila Zemlja čeka da čovik posveti vrime i pažnju, što znači energiju, i nauči kako funkcionira najsofisticiraniji gadget u Svemiru, ljudsko tilo..“

 

                                                                                                                                                                                                              Adiyogi