Dan 12.

 

 Život je živ sad

 

 

  „U beskrajnoj ogromnosti Svemira, naša galaksija je sitnica, u toj galaksiji Zemlja je sitnica sitnice, a na toj sitnici sitnice nekom čoviku je najveća njegova psihološka drama.. nijedan dio života ciloga Svemira nije važan kao što su važne njegove misli i njegove emocije.. Sunce sija, Zemlja se vrti, cili Svemir funkcionira bez problema, ali ako njegova trenutna misao ili emocija nije ugodna, to znači da život nije dobar.. psihološki proces koji se dešava u ljudskom umu, stalno kombiniranje i permutiranje prikupljenih informacija je super sposobnost, ali naša identifikacija sa tim procesom čini da nam to šta bi tribala biti prednost, pravi velike probleme.. čovik je jedina spodoba koja je sposobna patiti sad radi nečega šta se desilo prije deset godina, ili radi nečega šta se još nije desilo ili se možda uopće neće desiti.. ono šta je bilo, ne postoji u sad, ono šta će biti, također, pa ako ti svoju stvarnost sada uređuješ na osnovu nepostojećih stvari, čudo bi bilo da nemaš problema.. ako veći dio sadašnjosti čovik svoju pažnju poklanja mislima o prošlosti i budućnosti, nije čudo da se pojavljuje osjećaj neispunjenosti.. magija života koji buja u svakoj stanici našeg tijela i svakom trenutku postojanja nam konstantno izmiče, jer se ne uklapa u logiku našeg uma.. za logiku je neophodno dva, logike nema ako ne postoji i ovo i ono, a život je jedan.. u tom životu, neživa molekula zraka oko nas, nakon što je udahnemo, postaje dio živog organizma.. crv pripremi zemlju koja nahrani stablo koje od tog materijala rodi voćku, i to čime se donedavno bavio crv postane naša hrana i dio živog organizma.. život nije logičan, život je čudesan, mogućnosti koje nudi su veličanstvene i naše nije da ih izmišljamo, a pogotovo ne da se s njima svađamo.. naše je da ih upratimo i ostvarimo sad, u životu, jer poslije smrti je već kasno..

 

  Ako ne gledamo probleme nego čisto to do čega nam je, stvari su jednostavne.. ako se osjećaš ugodno u svom tijelu to zovemo zdravlje, ako se osjećaš vrlo ugodno, to zovemo užitak.. ako ti je prijatno u umu to zovemo mir, ako to postane vrlo ugodno, to zovemo radost.. ako postanemo vrlo prijatni u emocijama to zovemo ljubav, ako postane vrlo ugodno, to zovemo suosjećanje ili samilost.. ako postaneš ugodan sa energijama života, to zovemo blaženstvo, ako postane vrlo prijatno to zovemo ekstaza ili ushićenost.. ako tvoje okruženje postane ugodno, to zovemo uspjeh.. to je sve šta mi tražimo u životu, neku količinu ugode u nama i u aktivnostima našeg postojanja.. ljudi oko nas nikad ne mogu biti 100% po našoj volji i to je u redu, situacije oko nas imaju razne uticaje i iziskuju razne sposobnosti, ali ta jedna osoba koja si ti valjalo bi da se dešava po tvojoj volji, inače si u problemu.. svi ljudi bi htjeli da se njihovi unutrašnji misaoni, emotivni i ini procesi dešavaju po njihovoj volji, ali malo ko u tome uspijeva jer je ljudski pristup toj tematici skroz pogrešan, na puno raznih načina.. mi već stotinama godina radeći na ljudskom blagostanju prepravljamo i svit i jedni druge.. današnji nivo sveopće udobnosti i pogodnosti ljudi prije 200 godina nisu mogli ni zamisliti.. ova generacija živi udobnije nego iko ikad ali nije postala ni mirna ni ljubeća ni ekstatična, postala je neurotična i stalno ima pritužbe na sve i svašta.. ako se ti sjedeći sam u svojoj sobi osjećaš bijedno, to znači da si u lošem društvu i samo ti možeš napraviti nešto da bi se stvari promjenile.. ako želiš promijeniti te stvari, jednostavno počneš gledati unutra.. gledati unutra nije razmišljati, gledati unutra nije raditi disekciju, gledati unutra je primjetiti razliku između onog šta si ti i onog šta je tvoje.. tijelo je tvoje i um je tvoj, ali to nikada ne možeš biti ti.. ako misliš da jesi to šta nisi, ti imaš zabucanu osnovnu percepciju realnosti i čak je i logično da ta neka stanja i izgledaju ko ludost..

 

  Ljudi koji viruju u nešto i ljudi koji ne viruju spadaju u istu grupu, to su ljudi koji su nesposobni reći „ne znan“ i lakše im je virovat ili ne virovat.. ljudi koji viruju i govore npr. da postoji raj, koliko god se trude da izgledaju uvjerljivo i da nešto tvrde, realno uvik nagađaju, jer nema načina da znaju to o čemu pričaju.. ponavljanje je kažu majka znanja i navika, pa bi se valjda za ljude sa puno znanja i čak i dobrim navikama moglo reći da su dobri ponavljači.. čestim ponavljanjem i samoubjeđivanjem čovik more izgradit veliku viru i samopouzdanje, a ljudi koji djeluju nesvjesni cjelovitosti života i puni samopouzdanja i vire u svoju definiciju dobra su redovno ljudi koji prave najveću štetu.. naš um je pun ideologija, fantazija i raznih gluposti kojima djelimo i definiramo i sebe i okolinu, ali one nisu život, više su kao oblak koji nam zaklanja punu svjetlost života.. ako hoćemo upoznati čistu inteligenciju života, valjalo bi da tu gomilu koju smo usput nakupili bar ponekad ostavimo sa strane i gledamo život tako kako je, a ne stalno kroz to šta naše tijelo misli ili osjeća.. dok nam je realnost psihofizičkog procesa našeg tijela važnija od realnosti Stvaranja, mi smo sami sebi zadali nerješivu zagonetku i borbu u kojoj nemamo šanse i rezultat toga mora biti tjeskoba i patnja.. pokušati beskonačnost života strpati u oganičenu kutiju našeg uma mora biti naporno, ali biti živi ne traži nikakav napor..  čovik koji dotakne iskonsku ljudskost svog postojanja i vidi se kao jedinstven izraz sveprisutnog života nema potribu za ideologijama i moralima, jer život koji jesmo je po prirodi stvari life-sensitive stvar.. ako nestane naša identifikacija sa tijelom i našom personalnom dramom i počnemo se identificirati sa životom, nestaje i šansa da uradimo bilo šta što je protiv života.. ljudi koji nisu upoznali život izmislili su raj i definirali Zemlju i čovika na njoj kao pad iz raja.. ljudi koji su od svog života napravili pakao i danas viruju da postoji neko bolje misto od ovoga ovde.. takvi ljudi bi realno tribali ići u raj odmah, nema razloga da se dalje pate, a ovo ovde ostavit onima koji bi rajski život htjeli imat tu.. valja pripomenit, da bi se otišlo u raj triba najprije umrit, a ko što znamo poslije smrti i tijelo i sve mogućnosti koje ono nudi vraćaju se u Zemlju, tako da od tih rajskih opcija nikakva vajda, osim u našoj mašti, koja je tjelesna stvar.. valja nam se usuditi biti živ, sada i ovde, garant ćemo lipše i živit i umirat, jer kad mi skontamo život sada i ovde, tu nema brige ni za prije ni za poslije.. kad samo promatraš život kroz procese u prirodi, vrlo je očito da život nema sumnje otkud je, šta sad radi i kud to vodi.. čovik se, iz evolucijskih razloga potpuno identificiran sa svojim umom, naravno dvoumi.. do kad, ne zna se, ali to da je život jedan valjalo bi se uskoro dogovorit, jer ja mogu bit strpljiv koliko oćeš, ali klimatske promjene i ogromna količina informacija kojima se sve brže i brže preopterećujemo imaju svoj zadati ritam i nemaju nas kad čekat.. ako se mi uskoro svi zajedno i ne pozabavimo globalnom sviješću, ona se garant nama već uveliko bavi..“

 

                                                                                                                                                                                                                     Adiyogi