Dan 4 ...

Ciljna grupa

  Polovicon prošlog stoljeća ljudi su napravili eksperiment, hranili su miševe u kavezu i dali im na izbor dvi posude s vodon, jedna čista a u jednoj otopljen heroin.. svi miševi su se navukli na dopiranu vodu i nakon nekog vrimena uslijed fizičkog neizdrža ugibali, svi.. izvučen je zaključak da ako bi nekoj grupi ljudi neko vrime davali heroin, svi bi se u toj grupi navukli i nakon nekog vrimena umirali.. prije dvadesetak godina neki drugi ljudi su napravili vrlo sličan, ali nekako i vrlo drugačiji eksperiment.. uredili su malo veći kavez u raj za miševe, stavili sve što bi prosječan miš moga poželit u jednom veselom mišjem životu: razne hrane, igračke, tunele, i djelove s rupama i sa pijeskom i sa piljevinom, naravno slobodan sex, ono, svega, i iste dvi posude s vodom.. rezultat je bio u jednu ruku iznenađujući a opet kad pogledaš, možda i nije.. niti jedan miš se nije navuka, neki su ponekad pili dopovanu vodu al niti jednom nije palo na pamet da svoju egzistenciju sprži u heroinu, niti jednom.. uvik mi je milo kad štogod naučimo ali mi je istovremeno i smišno da mi, da bi skontali nešto o sebi, moramo miševe drišit dopon.. ne poznajemo svijest koja gleda kroz naše vlasite oči , još uvik manifestacija Sebe nije upoznala sebeta.. jezik je baš čudnovata igračka, naš pokušaj da kroz artikulirani zvuk ili samo grafiku sami sebi iznova dočaravamo stvarnost, vanjsku a uvik i unutrašnju..

  „Ciljna grupa“ farmaceutske industrije, kontrolora crnog tržišta narkotika i inicijatora i donosioca zakona u stilu „war on drugs“ je ista, njihovi ciljevi su isti i iste su pare koje vrte, bile, crne ili friško oprane.. u toj grupi uvik ima dosta ljudi, to su svi koji iz raznih razloga imaju problem sa kontaktom sa starnošću, bilo sami sa sobom bilo sa ljudima inače.. realno, ljudski život je jedna tako „fragile“ stvar da ustvari i nije čudo kad je čovik pogubljen, veće je čudo što iko izgleda skupljen.. čovik koji je u potribi i ne zna kako sam sebi pomoć niti ima koga ko bi mu pomoga, što je prilično česta pojava, jbg. pomaže si kako zna i umije, traži među tim što se nudi.. a ponuda na samozavarat se, pa koliko toliko, je pribogata.. već sutra, ako ne već danas, ima bit mreža ljudi kojima će glavno zanimanje biti to da pomognu prosječnom čoviku da se nosi sa kakofonijom impulsa i podražaja koja nam se dešavaju u jednom trenutku i svakom nizu trenutaka života u ljudskom tijelu.. čim naučimo da je naša ravnoteža u nama i budemo sposobni jedni drugima davati to ko što sad dajemo to što sad mislimo da jesmo ili nismo, sve te „moćne“ organizacije neće biti potrebno rezati, one će same otpasti.. ko što reče čovik Watts, „mi ako oćemo bit tu i volit, mi moramo virovat i prirodi i čoviku, svaka sumnja je suvišna.. to je naizgled rizično, ali sve drugo nema smisla i pokušaj je odjeljivanja od njega“.. ja bi samo doda, kratkoročni pokušaj osuđen na neuspjeh..

  Ja i ti smo dva stvora, naizgled različita, koja plove u jednom polju energije i ta energija plovi kroz nas.. u sebeviziji to mora izgledat ko nametanje i nadmetanje, a u jedinstvu to izgleda ko stalna razmjena svega sa svime, to je ono što stvara čovika i kroz šta čovik stvara.. sve sile Stvaranja, najveće i najmanje su povezane i u ravnoteži.. sva razmjena energije koja se dešava kroz materijalni Svemir, najmanja i najveća, je povezana i u ravnoteži.. uvik je lipo vrime za lipe rituale i dobro je u današnje vrime, realno preopterećeno informacijama, uvesti ritual makar kratkog odvraćanja pažnje od standardnih, poznatih, „naših“ misli i prepuštanja te pažnje u bekonačnost tišine u nama, pa makar na početku pronašli samo još veću buku.. zdravo je imati ritual kojim  sami sebi omogućujemo da ne budemo samo ono šta mislimo da jesmo nego i ono šta tek postajemo, a uvik je tu.. ko što čovik Isus reče, mi ljudi i jesmo zajebani jer imamo moć bit i novi i stari.. stari ko Big Bang a novi ko čista friška zora.. aloha..